|
|
| < | lipanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Dakle, u mom životu se, za razliku od drugih, događa mnogo toga, o problemima ne govorim, o poslovima i izvoru novca ne govorim, ne govorim o mnogim stvarima koje zadržavam za sebe.
Blog je napravljen za, uskladiti život s drugima, i pretvoriti ga u opuštanje, odmoriti se od svih problema i poslova, steći posve nova prijateljstva, pokazati ono pravo JA.
Mnogi će misliti sada ovo-ono, često ne mislim ono što kažem, nisam takav kavi me večina smatra.
Neki misle da se samnom ne valja zajebavati, ali ni to nije istina, ipak smo mi svi ljudi.
Pričati ću o stvarima razno-raznim, o događajima, o ljubavi (u kojoj nisam baš proslavljen), i tako dalje...
No, ćitati će te, tako da će te i sami vidjeti...
Evo nas ljudi moji, eto, nisam vam se javljao jako dugo vremena, nei će pomisliti da ne pišem nove postove, ali neki manji rješivi problemi su mi to onemogućili, primjerice škola, posao, ali i čekao sam neki bolji događaj da me potakne na post..
Evo, taj događaj je bio ova zadnja dva dana, išao sam u Zagreb na koncert od Thompsona, bilo je super. Nisam raspoložen objašnavati putovanja i sve to, pa ću se odah baciti na glavnu temu, zapravo, kako sam se proveo u Zagrebu… Prvo o suboti, dan je krenuo zaista super, sunce i lijepo vrijeme, i ajde otišli mi ranije na stadion da zauzmemo mjesta u prvome redu, pjevalo se, osobito one meni najdraže pjesme, Ustaške pjesme, od «Zovi, zovi», pa sve do «Jure i Bobana». Bome sam se napjevao, ma i ona kiša zbog koje je koncert otkazan, nije rastjerala sve fanove, pa smo nastavili pjevati… Tako moji ljudi, pjevalo se sve dok nisu nam javili da je koncert otkazan, i onda po kafićima i dalje pjevali, ulice pjevaju, nema onoga tko nije pjevao…
Ajmo sada malo do nedjelje, probudio se u 9h u jutro pa sam jeo i tako dalje, pa smo lutali gradom po trgovinama, pa sam svratio do Maksimira i kupio majicu, ma ajo mi opet na koncert, došli tamo u 18h, baš kao i u subotu, pjevalo se sve do 21.30h kada se Thompson pojavio na pozornici, pa smo pjevali sve do ponoći, kada je koncert avršio, bilo i vatrometa i svega, stvarno je bilo odlično, eto ljudi, to bi bilo to, stvarno ne mogu više pisati…
Eto ljudi, uživajte!
J
Evo ljudi, dvanaesti post, pa tko bi rekao da smo i dotle došli…
Evo, u njemu ću pisati o par gradova koje sam posjetio ovih zadnjih dana, to su u Kutina i Virovitica, oba grada obišao u petak, bilo je super…
Kutina
Da, razlog odlaska je prvenstveno bio dobar odmor, lijepo se ustao rano (nisam išao u školu), krenuo na autobusni kolodvor, kupio kartu i to jednosmjernu, ne povratnu, i lijepo sjeo na bus i sve do Kutine… Putovao sat i pol, autobus je bio solidan, ali onaj zvuk doslovce ubija… Zatim, kada sam stigao, prvo sam s ovim likom što je išao sa mnom otišli šetati gradom, na kavu i tako, onda je on otišao kod rodbine u Kutini, otišao na izložbu vina, vino bilo besplatno, a samo najkvalitetnija vina s bila položena… Vidim ja netko mene zove, javim se, uglavnom razgovor je bio gdje si, šta ima, ovo-ono… Otišao do jednog starog prijatelja što tamo živi… Sjeo u kafić, i sad kako ima veliki prozor u kafiću, vidim Golf5 i dvije Golf4, i još kako sam uhvatio registraciju od Golf 5, i ono znam tu registraciju, ali nemoguće da je to taj auto… Izađem iz kafića, odem do kolodvora, kad na peron 2 parkira se Golf5, a na peron 1 i 2, parkiraju se Golf4, e onda sam shvatio tko je to… Znam da me je nazvao i pitao gdje sam, i još njih trojica dođu… Onda sam sjeo u auto, pa kako smo se malo zezali, zadnji pretječe dvojicu (vozili smo u koloni – Golf4, Golf5, Golf4) i sve je bilo super i zabavno dok nas policija nije zaustavila, sva tri auta, ajd on tamo nešto sere, kao nemojte ovo-ono, rekoh da, ma nećemo, i otišao murjak, onda smo se malo smirili…
Virovitica
Već je bilo 17h, pa smo krenuli za Viroviticu, opet zezanje na atcesti, ovaj puta bez policije, i stigli mi oko 18h, kupili karte za Thompsona, sjeli u kafić, malo obišli grad, i tako sve do 20h kada su puštali ljude u dvoranu, mi smo naravno zauzeli prvi red, bilo je odlično, i za čudo, koncert je krenuo u 20.10h, tako da je završio oko 22.30h, i onda nazad, otišli kući, i onda malo do Marjanca pa smo do grada išli, malo do Pivnice…
PoZz,
Do sljedećeg posta,
Uskoro,
Nadam se…
Evo nas i u jedanaestom postu,
pisati ću prvo o suboti pa onda o nedjelji i Zegrebu...
Ovako, znaći opišem vam provode u subotu i u Zagrebu i doviđenja...
Subota:
Tijekom dana poslove obavljao, navećer došao da se otuširami spremim, i tako to sve trajalo do kojih 21h, kada sam se zaputio prema gradu, prvo sam došao u Pivnicu, popio Kolu. Zatim se malo prošetao Pivnicom da vidim dali treba šamare dijeliti, zezam se, pozdravio se s prisutnima, i s osobljem, i krenu van dalje svojim putem. Dalje, nakon izlaska iz Pivnice, krenuo sam prema Valinoru, tamo sam došao, ušao, otišao malo do DJ-a, prićao s ljudima koji su tamo bili, i onda vidim dosta ljudi koje poznam, pa sam tamo malo otišao sjesti, sjeo, narućio piće (nije alkohol, jer alohol ne pijem), popio to, i sjedio tamo u istom položaju sve do 22.30h, ne znam, možda sam i bio tamo odspavao, pa sam pregledao dali je sve na mjestu, i izašao van. Nije mi Valinor nešto toliko poseban, ma sranje je, ali opet navratim tek tako, da se ne bi reklo da tamo ne idem uvjek... Zatim sam otišao nazad u Pivnicu, i onda je krenulo sve bolje, mislim i prije toga je bilo bolje, ali tada je bio vrhunac. Sjeo, naručio kolu, i udri brigu na veseljem skakali i pjevali, a pogotovo na "Sve su žene kurve", pa tako je to vodilo sve do kojih 23.30h, bilo je odlićno, vrijeme je prolailo jako brzo... E sada, za sljedeću subotu, idem podići odijelo što je sašiveno u Lacoste, pa ja i ekipa idemo u grad, a poslije toga na kemijsko pranje, još moje bijelo odijelo, joj, ima da bude veselo onom tko me alije bilo čime... Onda, otišao sam do Cut-a, najeo se, i polako kući, zapravo, pred Cut-om sam susreo Glibu i Andreu, on Andreu išao kući pratiti, pa smo onda malo zastali, pa prićali, i tako naišao Veco (ne znam ga baš super, ali eto) pa sam s njim nastavio polako kući, a Glibo i njegov prijatelj su se vratili u grad, mislim u Valinor.
Nedjelja:
Ustao u svega 5.00h, i to baš toćno, otuširao se i spremio za Zg, krenuli oko 6.30h, došli tamo u 8.30h, jeli i pili (ja nisam) i onda tako sve do 10.30h kada je krenula misa, bio sam na krizmi, ako se pitate nešt ili vam nije jasno... Onda poslije mise ja sam otišao nešto obaviti, nije bitno šta, i vratio se u restoran, jeli i pili (sada sam i jeo), tako se zabavljali cijelo vrijeme, moji otišli kući, ja ostao do jutra, vratio se u jutro s vlakom, i eto, došao u jutro kući, čekao prijatelja da mu dam bilježnicu, pa sam spavao sve do sada, i još ću, oći mi se sklapaju, ne mogu pisati dalje...
poZz
Evo nas i u desetom postu, tko bi rekao,
ali eto, tu smo sada, i treba pisati...
Odlućio sam post posvetiti samo čovjeku, opisati ću situacije kako sam se razočarao u neke ljude, te da sada ne bih se iznenadio da mi netko zabode nož u leđa, ništa me ne bi iznenadilo...
Sjećam se još u bivšem blogu da sam pisao ovakav sličan post, upravo kao ovaj koji ću sada napisati, što reći, nešto me tjera da to sve kažem, da ne šutim, nek se čuje, nek se zna, neka se zna sve, ljudi su takvi, takvi da im više ni vjerovat ne možete...
Više ne trpim nikoga, kažem u lice "udalji se od mene", čemu prijateljstvo, kada u njemu ni ona trunka povjerenja nema, dali je to prijateljstvo o kojemu se ti moraš pravdati da niti ti nešto učinio, da nisi mislio kako si rekao, da se moraš pravdati, jer je netko slagao nešto o tebi, da moraš misliti što reći prijatelji, da prijateljstvo ovosi o nećijem raspoloženju, da moram gledati i misliti kako razgovarati, što reći, koju rijeć upotrijebiti, kako priznati nešto, a da se prijateljstvo ne poruši, i da vas pitam dali je normalno da se PRIJATELJSTVO SKLAPA JAKO DUGO VREMENA, A RAZARA POGREŠNOM RIJEČJU? Dali je to normalno, dali je normalno da te prijatelj napada za nešto za što nisi kriv, dali je potrebno dati treću priliku, ako znamo da će je ta osoba uništiti, kakav je to način primirja preko neta, ili da s prijateljem samo razgovaraš preko neta, a na ulici se ponaša kao da te prvi puta vidi u životu?! Ja ne znam, ako je to normalno, onda je svijet lud... Kako bi ste se vi osjećali da imate jako dugo dobro prijateljstvo s nekim, ali opet ono samo preko neta što sam maloprije spomenuo... No, evo da ne krećem iz neke sredine, to vam je ovako išlo... U OŠ nismo bili baš dobri, možda nekada išli iz škole zajedno, i tako s tim "nismo bili baš dobri" nastala je mala svađa, dobro, preko neta se na ljeto pomirili i super se upoznali , preko neta, i to nam je jedina komunakicija bila. Idemo dalje, upali ste s tom osobom u isti razred, razbacili pokoji razgovor tijekom školovanja u srednjoj školi, ali eto, bili smo najbolji (može li se to tako nazvati?!) prijatelji, sve dok ja nisam nešto s tom osoom htio, krenulo sve niz brdo, dobro, taj mali period nismo baš bili posvađani dok nije ta osoba posumnjala na mene da sam ja nešto napravio, i tada je prijateljstvo skroz uništeni, ali ni tu nije kraj... Nakon par tjedana, pomirile se, onda na dva dana tamo-vamo, i ostali mi nakon toga dobri, ali sada nismo prićali ni u stvarnom ni virtualnom svijetu, i tako sve do neki dan, dok je ona došla na moj msn, pokazala neke isjećke koje nisma ja napravio (zbog toga se je sa mnom i prvi puta posvađala, i preko toga se prošlo pa pomirilo), i iz toga istog razloga je otvorila novu svađu, to joj bila druga prilika za prijateljstvo, no bio sam mrtav hladan, pa sam lijepo rekao "Meni ne trebaju prijatelji koji traže povod da se sa mnom svađaju i koji meni ne vjeruju, i kojima se ja iz dana u dan moram pravdati, i sve je dobro dok se mene treba, a poslije tko me šljivi", da bi ona mislila se i mislila i rekla "Ti meni nikada nisi trebao!". Tako je za mene to prijateljstvo ZA SVE VIJEKE VJEKOVA završilo. Ali ako to ikoga tješi, nikom nisam dao drugu priliku, nikome, osim toj osobi, a oćito da bi treća bila gubitak vremena. Ali rijeć "Ti meni nikada nisi trabao", e to je stvarno, moram priznati, rijeć koju ću pamtiti do kraja života, niti o jednoj rečenici nsam toliko razmišljao, kao o ovoj. Dobro, neću komentirati. Ali evo rećenica koju ću posvetiti cijeloj ovoj situaciji OPROSTITI MOGU, ALI PRIJATELJ TI VIŠE BITI NE MOGU.
Pametno mi je jedan čovjek rekao "GLEDAJ SAMO SVOJA POSLA, NE OBAZIRI SE NA DRUGE, I SVI ĆE TE POŠTIVATI!", moram priznati, taj šesti razred mi je bila preokretnica u mome životu, od tada sam krenuo se baviti raznim poslovima, nisam gledao na druge, samo sam gledao svoja posla, i priznajem, da mi je to najbolja izreka koju sam ikada čuo... Ne bih danas bio i postigao i stekao sve da mi nije te izreke, hvala čovjeku koji mi ju je rekao, hvala svima koji su mi pomogli biti ono što sam danas, ono što sam postigao, što mnogi ljudi nikada neće postići, to je samopoštovanje, mnogi ga nikada neće imati...
Eto, imao sam jako malo prijatelja, mislim onih pravih, sada ih imam još manje, eto, ali što reći, osim da život ide dalje i da u životu se dogodi ono što želimo i ne želimo, tako to ide, a što vam ja dragi ljudi mogu, osim reći da je svijet nepošten, ali to znate i sami, zna to svaki pojedinac dobro, ali šuti...
Mogao bih još pisati, ali što bih pisao, samo uspomene i uspomene,
ljudi, ja sam vam dobro,
meni ništa ne fali,
imam sve što poželim,
sva mi se vrata otvaraju,
i evo ljestvica onoga što vrednujem u životu:
1. Vjera
2. Domovina
3. Posao
4. Pravi prijatelji
Ovu ljestvicu slažu ljudi, ne ja, sami ste si to tako lijepo složili,
eto sada, ja vas lijepo pozdravljam,
i one koji su zaslužili, i one koji nisu zaslužili, da ih pozdravim.
poZz
Evo nas i u devetom postu, što reći, evo pričati ću malo o suboti, i ovako malo o stvarima koje su interesantne i sl...
Pa da krenemo odmah s poslom, točnije pisanjem ovoga posta...
Petak
Definitivno jedan od najboljih dana, bio sam na Poloju, ne baš radi motora, nego Thompsona, da, došao tam jako rano da bi zauzeo prvi red, prvo su pjevale neke dvije glupe grupe, od kojih su mi jedni posebno išli na živac, ali nema veze, onda je došao Thompson, e onda je atmosfera bila super, svi pjevaju, skaću, ma super, taj dan je bio jakooo dobar...
Subota
To je izgledala ovako nekako, došao sam u grad, susreo dvojicu prijatelja, otišli malo do Valinora (prvi puta sam tamo bio, a mrzim Valinor kada cajke krenu puštati, a dok je strano, pa i nije loše), popili po piće, malo tamo gledao šta se radi, neka dvojica pedera plesali sami, smijao se, obišao Valinor, i otišao do Pivnice... Pivnica, niže cjene, ali samo alkohola, a ja ne pijem alkohol, nisam dugo tamo bio, samo oko pola sata,tek toliko da se pozdravim sa svima, i onda sam izašao van. Te sam otišao do "Ala", jeo tamo, zatim malo prošetao do Brlićke s par likova, pa vam je to bilo oko 23.30h, pa sam opet malo do Valinora, pogledao dali su cajke krenule, i na sreću, nisu bile krenule, pa sam popio pokoje piće, malo poćastio, potrošio novca, izašao, otišao du pizzerije "Cut" po komad svježe napravljene pizee "roma", i tako dalje, i tako dalje, onda sam otišao i imao prijevoz kući, jer mi se nije dalo opet do Brlićke da idem, nešt su me tamo zvali da dođem... NISAM TAJ DAN BIO NA MOTO SUSRETU, IAKO SAM IMAO ULANICU!
Ostalo
Ma što bih mogao napisati, eto, da, da kažem, ima nas svakakvih, eto, možda nabacim još koji pozdrav i to bi bilo to...
Pozdrav ide za: krenuo sam pisati pa sam obrisao, a znaju oni koji su sa mnom dobri, a ostali, odjebite...
poZz
Evo mene u osmom postu,
u kojem ću se prilagoditi temama postova kakve pišu i ostale osobe...
Ajmo ovako, krenuto od subote polako sve do danas...
Dakle, subota...
Da preprićavam ono što je bilo po danu, to mi ne pada na pamet, to su stvari koje nikoga ne treba zanimati, i nisu toliko zanimljive, nego da odmah malo skrenemo na one većernje sate. Odmarao sam se negdje od 17h pa sve do 19h, pa sam se otišao spremati za grad (iako mi se nije dalo ići), ali ipak sam otišao. Da, došao sam u grad oko 20:30h, prošetao trgom, kupio par stvari prije grada, otišao tek tako prošetati do Brličke, pijanih je bilo i to previše, zatim sam se zaputio do Pivnice gdje carujem, došao tamo, pozdravio se s osobljem, bilo svega par ljudi, izašao van, našao nekoliko njih, uveo ih u Pivnicu, zauzeli sapare, za što se nismo trebali otimati, jer i nije bilo toliko puno ljudi. Popio svatko što je htio, skoro sam zaspao, onda su polako krenuli dolaziti "prijatelji" (ne znam kako da ih nazovem, kada mi nisu prijatelji), pa je došao i pokoji pravi prijatelj, malo popili (ja ne pijem alkohol). I tako sve do kojih 21h, kada sam mislio malo navratiti do Valinora (nisam još bio, ali i da odem, bio bih dok se pšta strano, jer cajke mrzim), ali naravno, ne postoji vikend koji kiša nije na svoj naćin upropastila. No, što sam radio sve do kojih 22h ni sam ne znam, onda sam otišao s jednim likom odigrati nekoliko puta biljara, skoro sam i tamo zaspao, pa sam se nakon napornog igranja vratio u Pivnici, znam da sam trćao zbog kiše, ali eto... Vratio se u Pivnici, malo se zezao, popio koji Pago sok, koju Coca-colu, Oranginu, i tak te sokove, i onda sam gledao kako kući... No, snašao se i ja za to… Došao kući, i upalio radio, Narodni radio, i legao spavati…
Dalje, nedjelja…
Dan sam proveo malo kod kuće i malo u gradu na kavama… Ali ne sjećam se toliko toga dana, i da, padala je kiša, otišao sam tu večer u crkvu s Dankom i došao je kasnije Džuro pa smo po kići otišli do Mihanovićeve škole, tamo se malo zezali i onda sam ja nazvao svoje da dođu po mene, i večer, gledao TV, seriju «Zakon braće», i onda nakon toga upalio radio i otišao spavati (svako večer slušam Narodni radio i tako zaspem)…
Dalje, ponedjeljak…
Buđenje i zoru, točnije 5.30h, zašto toliko rano? E, pa da bih se spremio i bio na netu do 6.30h i tek onda u školu, a nastava mi počinje u 7h, ali ja volim tako uraniti i dođi u školu ranije, da se priviknem na to mjesto… Taj ponedjeljak smo imali malo poremećen raspored sati, u mjesto ponedjeljka, imali smo sate četvrtka koji su naporniji od sati ponedjeljka, ajde, i to je završilo… Poslije škole otišao na kavu, malo se zezao, i onda kući… Zatim sam otišao obaviti neki posao, i tako sve do večeri, onda sam naišao na Glibu i Andreu, pa smo tako malo šetali, i na kraju otišli kući… Bilo je kasno (bar za mene), pa sam kao i svake večeri upalio radio i zaspao…
Dalje, utorak…
Isto ustajanje, spremanje, Internet, škola, poremećen raspored sati (raspored petka imali koji i toliko nije naporan), geografija slobodan sat, kava, kola, orangina, juicy, dalje na zadnji sat, i kući… Kod kuće Internet, TV, pijuckanje, dosađivanje, poslić, opet dosada, i opet navečer TV, radio, zaspao… To bi bio kratak pregled dana…
Dalje, srijeda, danas…
Buđenje, malo zakasnio s buđenjem, par minuta neta, odlazak u školu, napokon normalan raspored, završila škola… Kod kuće (nakon dugo vremena, dan provodim u svojoj sobi) laptop (net), plazma (koja mora na servis radi mijenjanja ćipa), klima, hladna kola, uživanje… I eto nas tamo oko 15.30h, odlazak na instrukcije kod Zokija, Cole, Andra, Andrea i ja, svi kod Zokija… Zatim poslije svi osim Andree otišli kod Zokija (nije onaj s instrukcija) u Galeriju na piće i sladoled, i kada je završio roditeljski sastanak, nazvao svoje da dođu po mene… I evo me, pišem vam post…
Eto, mislim da je ovo najkraće što bih mogao napisati, eto ljudi, pozdrav, uživajte, ne dajte da vas netko živcira, to ošamarite i nastavite živjeti, eto, još jednom pozdrav svima (bolje rečeno nekima, ali ne da mi se brisati pa neka tako ostane)…
PoZz,
Do slijedećega posta,
Uskoro…
I BEZ 80 KOMENTARA NEMA NOVOGA POSTA, ČUJ TI MENE...
Evo, kao da me nešto natjeralo da napišem novi post...
U ovome postu ću navesti nekoliko promjena koje sam si postao kao temelj po kojem ću se ponašati...
Eto, polako ćemo krenuti od jedne do druge...
Odbaciti sve nepotrebne ljude od sebe, mislim, one koji ne zaslužuju sa mnom biti prijatelji, tako da mi preostaje svega njih nekoliko. Da, i naravno one koji su zaslužni za ova zadnja dva dana u kojima ne mogu čisto razmišljati o onome do ćega mi je stalo... Zatim, nažalost, jednu osobu, koja se zadnjih dana poigrala mojim povjerenjem, nažalost, još jednom nažalost, više ne možemo biti prijatelji... A sada, na čiju je to žalost, nije bitno... I sve sponzore molim da odjebu od mene, jer ako mi netko od vas digne tlak, sigurno nećete dobro proći, jer od sada ste za rasu niži od mene... Od sada imam novo društvo, oni koji su zaslužili miti moji prijatelji, i oni koji se mogu mjeriti sa mnom po nekim stvarima, da, samo profinjeno društvo, u kojima su i oni malobrojni prijatelji, dobro, to je tek prva odluka...
Dalje, ovako, do poćetka ljeta pronaći žensku, mislim curu kojoj nije stalo samo do novćanika nego i do mene, a nekim oćito nije stalo ni do ćega... Eto, to bi bila ta druga odluka...
Idemo dalje, tko mi ubuduće iza leđa (kao prijatelj) kaže nešto što se meni ne svidi, mislim da mu je bolje da pobjegne, jer ono što sve nosm uza se svaki dan, mislim ako želite da to na vama isprobam, javite dole u komentarima... E ovo ne mogu da ne izostavim, bilo je to jućer, idemo mi s tjelesnoga nazad u školu, kad meni "prijatelj" pita dali mu ja mogu njegove patike ponijeti u garderobu, joj, kako sam popizdio, nosim svoje Lacoste, i još me pita da ja njemu nosim patike... Joj, ti koji nisi meni ni do koljena, i ja koji koliko imam novca da spavam na njemu, mogu unajmiti sebi slugu koja će me služiti, a ja da tebi patike nosim? Ti nisi normalan, i shvati da sam ti bio prijatelj, više mene nećeš iskorištavati, a ja koji sam za tebe bogataš (moram to spomenuti radi trenutnog raspoloženja) da ti nosim tvoje patike iz Bosne od deset maraka, pa majku ti jebem ponesi ti moje, jer te mogu kupiti... Ovo je bio primjer takvih ljudi, i naravno od sada ljudi, za rasu nižih od mene... Ponijeti ću ti patike kada budeš imao više novca od mene, a to nećeš ni kada budeš imao svoj posao...
Dalje, molim te osobe kada me vide s nekim uglednim ljudima i onima koji se mogu mjeriti sa mnom, da blago odjebu od mene, jer ću se praviti da nikoga od njih ne poznajem... Mislim da se ovo jako dobro razumije...
I opet dalje, neke osobe oćito misle da imam vremena na bacanje, i da, narućujte se unaprijed za obićan razgovor sa mnom...
I sve one umišljene cure (znate vi ako se na vas odnosi) molim da odjebete od mene, ili bolje od novćanika, i ne bacajte mi komentare,
Evo, ima još ali ne da mi se više nabrajati...
Eto, to što ste tražili, to bum ste i dobili...
Ja prema vama lijepo, vi mene jebete u zdrav mozak, e sada se jebite sami...
Ja sam odlićno raspoložen, a evo, to je radi ovih promjena...
Eto, podravljam samo one prave prijatelje...
Evo, stvari manje-više idu u redu...
Da, imam takav nekakav osjećaj da bih se poistovjetio s dizajnom...
Uglavnom, to je serija u kojoj prepoznajem najveći dio sebe, i samo zbog toga mi je najdaža serija... Ona zapravo govori u prvoj sezoni o raznim svađama i vrijeđanjima, mnogim propalim planovima... Dok u drugoj sezoni su ovi gore likovi svi složni, i nekako kao da patim za takvim društvom, postoji takvo društvo, ali teško je biti član takvoga društva... Da, to je samo bila usporedba s mojim osjećajima, trenutno...
Da, sada malo da ne okolišam, apravo je rijeć o tome što u svojim godinama uspijevam stvari koje sasvim zreli ljudi ne uspijevaju, i svi misle da je meni dobro, u gradu sam s dvateset tisuća kuna, okupljen društvom (ako se tako može nazvati), nekada okružen sam tzv. elitnim društvom, poslujem s ljudima, ma sve to je za oći super. sve je to lijepo... No, da pitam, kada ste me uz "nabildan" novčanik vidjeli s curom, kada sam imao prijatelja koji nije iz koristi sa mnom (ćast izuzetcima, ima ih, ali svega nekoliko), kada sam se pošteno nasmijao, ima li dana, a da ja nemam problema, mogao bih te loše strane nabrajati do ujutro, no, opet njih nitko ne vidi...
Nije da se sada ovdje nešto pravim ili tako ,ali trenutno imam takav osjeća da sam ovo morao napisati, jednostavno sam morao, a možda takav osjećaj sutra neće već postojati, tko bi ga znao?
Osobno mislim da će se mnogi iznenaditi ćitaju ovaj post, ali ljudi moji, nije sve savršeno, iako izgleda tako...
Da ljudi moji, ovako, stopirao sam puna dva dana s poslom, ali vraćam se, oćito mi je on jedini dobar prijatelj koji daje, a ne traži...
Ma što više reći, koga pozdraviti na kraju posta osim par njih, no, ako netko i bude proćitao post, neka ne pomisli samo da će mi svi postovi biti ovakvi, biti će samo ovaj, ali ovaj me i salomio... Nema veze, vrijeme se ne gubi, život ide dalje, a jednom se živi, vjera u Boga na prvo mjesto, posao na drugo, prijatelji na treće, do toga je došlo da sam ovakav poredak napravio u svome životu... Ali eto, ne znam ni sam što da još napišem, ali imam osijećaj da ovaj post nije ono što sam želio od njega...
Ne znam, stvarno ne znam...
Eto ljudi, to bi bilo to...
poZz svima,
do sljedećega javljanja...
Ej, ljudi moji, pise vam BEBA..............
Naime, dobila sam dopustenje od Lepana da mogu raditi s ovim blogom sta god hocu.....
Pa sam promijenila dizajn, malo boxeve uredujem...........ovaj dizajn nece ostat jer nekak upada u oci, al promijenit cu cim nadem neki bolji......................
Sto lepan radi ovih dana???
Eh....posto nema skole, Lepan uziva u svakom slobodnom trenutku.....tj. visi na internetu, igra igrice, i naravno nista ne uci....
Ovih dana je sretan....zasto?
Sretan jer jer sam i ja sretna hihihihihih........................et, usrecujemo jedno drugo hihihihh.....Napokon smo sredili svoj odnos.....i necemo se vise nikad svadat......
I tak.............
Sutra opet skola jebena.....grrrr..................
I tak....posto lepan i ja imamo nekak drugaciji ukus, mislim da mu se ovaj post nece svidati.....jer sam ga ja pisala po svom ukusu.....a i ne znam o cemu bih pisala, pa tak baljezgam....
PA ET, SJETILA SE JA DA LEPAN OBOZAVA THOMPSONA.....PA ETO LEPI- ZA TVOJU DUSU:
ETO, TO JE TO......nije nista posebno, al glavno da je novi post....
POZZZ SVIMA KOJI CITAJU I KOMENTIRAJU......
I PLZ NAPISITE DA JE POST DOBAR hihihhhi
with love,
BEBA..............
Evo, evo mene u četvrtom postu,
u kojem ću pisati o ovih nekoliko dana, o sutrašnjem 1.MAJ, do kojeg mi uopće nije stalo, o nekim situacijama koje su se događale ovih dana, itd.
Evo, da se odmah bacimo na posao pisanja posta, ovi dani su prošli dobro, sve u svemu, bilo je i više nego dobro...
Prekjućer sam bio uglavnom vani, šetao po gradu, zezao se, bio išao po kavama, prićao i prićao, ma ludi, taj dan je za mene kao i svaki, jer to jedino radim cijele dane, osim još nekih sitnica, o kojima sam rekao ne govoriti na ovako javnom mjestu... Da, tako je to, to su moji dani, tako ja ubijam svoje dane, živim tako sve do ljeta, a tada će neke promjene biti na koje ću se osvrnuti već u ovome postu, tako da će te i to vidjeti... Da, bio sam i u gradu, u Pivnici, ali kratko...
Jućer, mlađem bratu Prva pričest, bio na msi, čekao da završi, u Lotosu slavili, tamo vamo, lijevo desno, bilo je dobro, bratu dao novca, malo se zabavili, uglavnom, taj dan je išao tim tokom sve do navećer u 18h, kada su se većina gosiju razišla, pa sam uzeo svoj laptop i spojio se na net, bio na MSN-u, i sve dok mi se nije pojavila prijateljica s kjojm sam bio posvađan sve do toga trenutka, pomirili smo se, prićali mi tako dosta dugo vremena, uglavnom, eto, i to je bilo ono dobro u tom danu... Rijeć je o Mandijani, za one koji ne znaju, oni koji znaju, znaju... Još sam bio otišao van, došao na Korzo, vidim ja jednog lika s curom, pa smo tako šetali sve do 21i30h, kada smo se pogubili pa ih nisam mogao naći, pa sam malo tražio i krenuo kući, pa kada sam došao kući, bio malo po netu švrljao, bio na MSN-u, i tako je taj dan završio, i naravno, otišao sam oko 23h spavati, ali naravno da sam mobitel napunio pjesmama i slušao sve dok nisam zaspao, ali kada sam zaspao, i probudio se s jednom slušalicom u uhu, i još su pesme pjevale. Zanimljivo, probudio sam se u toćno 6h kada se obićno budim kada idem u školu, i ja budala krenuo se spremati za školu, i sjetim se da nema škole danas, nešt prpomrmljo i lego dalje spavati, ovaj put bez slušalica... I tako sve do 10:11h danas u jutro...
Danas, probudio se, obukao se, tamo vamo, kao i svako jutro, i otišao na net, bio na MSN-u, dopisivao se s ljudima, i tako sve do sada, ali, nisam bio cijelo vrijeme na netu, još da netko ne bi rekao da sam bolestan...
Da, sada ću malo o onim planovim za ljeto, o tome sa razmišljao baš nekoliko ovih zadnjh tjedana, jedna osoba zna baš zašto to vrijeme i koliko točno tjedana, do ljeta ću se malo smriti, pojaćati školu, ovaj naporni život ću malo opustiti, psihićki se pripremiti za ljeto, nikakvu veu neću tražiti do ljeta, ali kada de malo odmorim od škole, dok se sve smiri, onda sam si obećao nešto, možda netko nešto sumnja, ali tek na ljeto sam rekao to poušati, i vidjeti kako i što...
Sada da ne duljim, eto, post privodim kraju, eto,.
poZz..
